Kako bi “zaveo red” na planu izgradnje Nikšića nakon oslobođenja od Turaka knjaz Nikola je pozvao Josipa Sladea da uradi prvi regulacioni plan Nikšića. On je već u martu 1883. godine došao u Nikšić kako bi snimio postojeće stanje i u maju iste godine i uradio isti, koji je knjaz Nikola prihvatio i sljedećeg mjeseca donio u Nikšić, gdje ga je pokazao budućim graditeljima. Na taj način stvorene su osnove za izgradnju nove varoši. Planom je predviđeno da se u samom jezgru nalazi prostorni, četvorougaoni trg i još četiri manja u ostalim reonima a koji bi bili povezani širokim, pravim i radijalno usmjerenim ulicama. Sam plan je predviđao rubnu izgradnju objekata, uglavnom prizemnih i jednospratnih zgrada, kanalizacije za odvođenje površinskih voda i podizanje drvoreda i zelenih površina. Trg je od marta 1885. godine pa do početka Prvog svjetskog rata bio trgovački centar, pijaca i glavni pazar za sjeverni dio Crne Gore. Krajem devetnaestog vijeka na trgu je otvoren veći broj trgovačkih i zanatskih radnji a 1886. godine trg dobija i dvije kućice i to jednu za prodaju šibica, puščanog praha i fišeka, lovačke municije i oružja, soli, duvana, igračaka i drugog dok se u drugoj plaćala taksa tzv. dacija. Do pred Drugi svjetski rat pored njih se nalazila benzinska pumpa Ilije Kadovića. Kasnije su izgrađena i dva okrugla punkta sa nastrašnicama za prodaju mlijeka, bijelog mrsa i jaja. Pored svake kućice nalazio se bunar. Trg je aprila 1944. godine kao i sam Nikšić bombardovan od strane saveznika i tom prilikom poginulo je 168 a ranjeno više od 200 ljudi. Njemačke jedinice su u noći između 17 i 18. septembra 1944. godine odstupile iz grada ka Danilovgradu, a u Nikšić su 18. septembra ušle jedinice Šeste crnogorske brigade. Nikšić je oslobođen nakon tri godine i pet mjeseci okupacije a stanovništvo je oslobodiocima priredilo srdačan doček na trgu. Nekoliko puta je mijenjao svoje ime. Prije Drugog svjetskog rata zvao se Karađorđev trg, a po završetku rata trg Maršala Tita, a od 1992. godine trg Slobode.